Nomen est omen
Ili: Rezolucija popisnog biroa

Vazda smo bili na visini zadatka. Nakon raspada najljepše Države i najboljeg političkog sistema – znali smo - Država i Nacija, zanago, neće same niknuti i obnoviti se. Pogotovo što u pomenutom najboljem od svih DPS-a (društveno-političkih-sistema) Država i Nacija nijesu bili na visokoj cijeni - naprotiv – za odstrel i odumiranje kao prevaziđene i anahrone društvene kategorije. By the way, Crkvi kao distributeru opijuma za narod – takođe bijaše odzvonilo. Elem, Partija je preuzela sve Državne i crkvene poslove kao najsvjesniji dio naroda. To što se najčešće radilo o poluobrzovanim i jedva pismenim kadrovima samo je produbljivalo njihovu želju za vladanjem i uvjerenje o istorijskoj ulozi. O Naciji kao novovjekovnoj državotvornoj tekovini koju čini skup svih samosvjesnih slobodnih građana - konstituenata Države - moglo je biti govora tek u specijalnim i slabo posjećenim instutucijama zatvorenog tipa. Tamo ste mogli čuti mišljenje mlađanog Borislava Pekića po tom pitanju.

Ipak, naš ugledni Istoričar ovaj period naše Povijesti naziva modernim i pretpostavlja „srednjevjekovnom ili petrovićevskom“ pak isti pošteno preporučuje kao uzor i „najvažnije utemeljenje“ savremenoj crnogorskoj naciji. Rekoh pošteno, jer ugledni istoričar znade koliko je nužno prepravljati i krivotvoriti - što obnovitelji uveliko i čine - da bi se petrovićevsko nasljeđe pripodobilo novom potrošačko-karnevalsko-ateističko-estradnom patriotizmu-nacionalizmu. Dapače, majski državotvorci iz svog korpusa isključuju, odbacuju i oholo uslovljavaju predstavnike tradicionalne „petrovićevske“ Crne Gore. Očito, obnoviteljstvo na temelju stare države Crne Gore prevelik je zalogaj i teret državotvornoj koaliciji te neukusno prenemaganje oko „obnavljanja“ valja zamijeniti iskrenim i autentičnim preuzimanjem Titine štafete. Obnoviteljstvo i transplantacija je zanago složenija procedura od starog dobrog kontinuiteta. Uostalom naši najdragocjeniji kadrovi su izašli manje-više ispod Titinog šinjela – mantije takoreći.

Međutim, koliko je majska državotvorna koalicija nedorasla duhovno i moralno „petrovićevskom“ nasljeđu gdje su sve etničke grupe i regije urastale, pristajale i postajale dio jedinstvene crnogorske državotvorne supstancije (nacije), toliko je Titino „moderno“ razdoblje nedoraslo i kržljavo za vaspostavljanje iole ozbiljnije i zdrave nacionalne države kao zajednice slobodnih i suverenih građana. Koliko još dugujemo Titoizmu i klecamo pod teretom ideološke, jednopartijske svijesti - izvijestiće nas i jedan profesor političkih nauka: “Popis je politička, a ne statistička kategorija”. Originalno i jedinstveno: za malo pa izjašnjavanje o Rezoluciji popisnog biroa.

„Glavni izvor suprotnosti između crnogorske i srpske nacije u Crnoj Gori je u suprotstavljenosti političkih ideja sa kojima se ove nacije identifikuju“. (prof.dr. Ž. Andrijašević). U demokratiji ne može biti riječi o suprotnosti, kamoli suprostavljenosti, već „samo“ različitosti. Preosjetljivost na različitost predstavlja nasljeđe „moderne“ titoističke ere – opet pošteno. Drugačija političkih uvjerenja, čak i konfesionalna određenja - koja mnogo dublje zasijecaju u etnički (narodni) identitet - nigdje i nikada nijesu povlačile cijepanje jednog Naroda na suprotne narodne, etničke identitete. Taj luksuz si još niko nije dao priuštiti. Ali Titini đaci... Upravo „petrovićevska Crna Gora“ pruža dobar primjer harmonije državotvorno-nacionalnog i etničko-narodnog. Ovako, na utabanom smo putu i sa dobrim izgledima da još jednom sjajnom pobjedom porazimo sami sebe.

Rezime:

1) Jednoumlje se vraća kući u patriotskom ruhu i na velika „državotvorna“ vrata. Doduše, vazda se kitilo dobrim namjerama i naprednim idejama. Različita politička viđenja su nedopustiva, štetna i suprotna Partijskoj državi. Ranije su to bili klasni, sada bogme nacionalni neprijatelji. U oba slučaja izdajnici i tuđi svatovi.

2) Pojmovno-ideološka zbrka, takođe, može da posluži: na patriotskom poslu nema nečasnih sredstava – naprotiv. Najmanje su bitni značenja pojmova i naučna korektnost: Nacija, Narod, građanska Država, nezavisna Država – sve su to mnogoznačni pojmovi plutajućeg sadržaja, korisne nejasnoće i višenamjenski alati podesni za obradu i likvidaciju neprijatelja raznih boja.

Dakle, popis je političko i statističko pitanje par excellence. Višeznačno naravski – zavisno od rezultata. Zanago, Političari nemaju ništa načelno spram čiste statistike. Samo da su rezultati partijski podobni.

Objavljeno u Vijestima: 25.01.2011
www.vijesti.me