Mladi, lijepi i pošteni

„ ... jedini zreo odgovor vlasti... jeste predani, sistematski rad na duhovnom utemeljenju crnogorske nezavisnosti.“  (predsjednik DPS na VI kongresu)

Od nas zavisi kakvu prošlost želimo. Drugi su svoju davno izabrali. Mi međutim, kružimo kao mačak oko vrele kaše, kao da postoji bojazan da će nas i prošlost – ne samo budućnost – naposljetku demantovati. Budućnost će nas zanago stići i prestići, dok je ono zanosno - nekad bilo - nepresušno vrelo identiteta, smjelih pregnuća, umjetničkih nadahnuća...

Pravi gospodar, neimar i posjednik svekolikog našeg vremena - pojedinačnog i kolektivnog: mjeri podobnost minulih epoha, primiče budućnost – znalački bira ono što se hoće i neće desiti.

Vlastonosne snage konačno napuštaju tromu i rezistentnu materiju, ne manje rigidnu ekonomiju i pravnu regulativu pak izdižu u sferu duhovnosti. Upražnjavali nekad revoluciju i industrijalizaciju, socrealizam i ekonomski idealizam ali njihova prvobitna ljubav i ishodište bila je i ostala - Duh. Sve se tu i događalo - poput bure u čaši vode, tresli su goru... – zemaljske stvari nas posve iznevjeriše –  Mi  šumom  one drumom.

Nebesa se napokon ukazaše kao naše odredište i stanište. Šta će ti na koncu sva tranzicija i blaga ovog svijeta ako duši svojoj naškodiš. Sunovrati i brodolomi ne mogu nas pokolebati – sve dok imamo predsjednika koji ima vizije i vjeruje u svoju konačnu misiju. Ako ne ide ekonomija – pretvrda je veoma - prijeći će da cijepa „meku kladu“ – sfera duha, razumije se – predio neomeđene mašte.

Elem, hoće mu se da postane obnovitelj i restitucionar naših zaboravu prepuštenih bića – malenkosti – rekao bi Mandić onaj Igor, naravski. Obuzdati identitetsku stihiju, osipanje i disoluciju homo heroicusa montenegrusa u uslovima demokratskih izričaja, globalizacije, pauperizacije, interneta, promaje i otvorene komunikacije - nametnuti partijsku rezoluciju, obrazac VI Kongresa - neće biti lak put.Pogotovo kada je glavnica novca kod drugoga. Prijatelja i strateškog partnera. I obična kultura je skupa nekmoli konstitutivna i rekonstruktivna. Nezavisnoj od alata preostaje Duhu ne odveć prikladna batina – po pitanju identiteta – i identifikacije kako naše tako i neprijateljskih elemenata i čestica. Okorjelih trovača i kvaritelja nevinih duša naših.

Obnavljanje, rekosmo li, nije posve jednoznačan izričaj - ruševine vaskrsnuti i podariti im novi vijek i bitak - oduhoviti ih. Valja imati na umu osebujni opseg i umni potencijal poslenika Partije: privrednici, policajci, diplomate, vizionari, naučnici...omladinci i u najpotonje kapitalisti. Staljinovi inžinjeri duša, dušebrižnici ali i duhovnici – elem materijalisti najvišeg ranga - ništa ljudsko nije im strano. Duh i nije ništa drugo do posljednji stadijum razvitka materije - učio je još drug Lenjin.

Rezime:

1) Komunisti su tijekom svoje poluvjekovne vladavine htjeli unaprijediti i preokrenuti svekolike društvene tokove, formacije i identitete. Ni danas im se ne mogu osporiti dobre namjere - pogotovo lične odlike: mladost, ljepota i poštenje. Ako nije preuranjeno, donekle im se može prigovoriti: bijahu po malo narcisi - sami sebi mjera i načelo. Sve što je bilo različito od njih samih smatrali su za trulo, pogrešno i prevaziđeno. A kako i ne bi kad bijahu mladi...

Radničku klasu promovisali su u vladajuću klasu društva. Onako zorni, neuviđajući neki razlog za skromnost, zahvatili su stvarnost u totalitetu. Realitet je poprimio novi, njima primjeren identitet. Ipak, sve čega su se dohvatili otišlo je naopačke.Ostavili su svojim nasljednicima - na samoj margini revolucije - tek par nepotrošenih parola, riječi, pojmova i pokliča. Etničke genealogije, duh i duhovno gledali su kao jalovu metafiziku a rijetko su repetirali pak ostade nepoharan i pojam „nezavisnosti“. Državu jesu pominjali ali u negativnom kontekstu. Priznavali samo sud svoje Partije.

2) Jedan filosof - napušten od svih ali sa dobrim poznavanjem stvari, napisa : nikad nije pogrešno boriti se za svoju Državu – pogrešan može biti samo način.

3)  Elem, predsjednikovim riječima ne bi se imalo što prigovoriti da je zrelo obnarodovao:. „... jedini zreo odgovor vlasti... jeste predani, sistematski rad na pravnom i zakonskom utemeljenju crnogorske Države.“ Vladavina Zakona a ne Partije, protekcije i polupismenih utemeljivača novog realizma.

Zanago, sve češće će biti riječi o „nezavisnosti“ - sve manje o pravnom poretku i Državi... dok konačno dobre namjere ne proizvedu već viđeni suprotni učinak. Crnogorci i Crna Gora kao štićenici ovakovijeh delija proći će kao i radnička klasa Crne Gore koja je u najpotonje od svojih gromovitih zastupnika i čuvara izručena stranim investitorima. U krnjem sastavu i ojađenom izdanju. I pod drugim imenom.

DPS Progres

 

      Dobronamjerni građani čude se, pak nazivaju i drskošću, prisvajanje Dana državnosti – dana D - od strane DPS -a. Istina je, to prisvajanje nema samo simbolični značaj: kao neko se tu natura i lažno predstavlja; ili kiti tuđim perjem. Naprotiv sve je tu na svome mjestu. Druga je stvar što motiv paradiranja nije odveć državotvoran u smislu jačanja državnosti Države nego, kukala nam majka, isticanja i pritvrđivanja partijnosti svekolikog nam društvenog života. Imamo Državu sa partijskim likom, žigom takoreći - skrojenu po mjeri: made in DPS . Obaška što je to - već viđeni – ćorsokak i uredno prizivanje nereda. Naime, dio - Partija - može postati cjelina ali ne i obratno: to vam je kao kad bi Azbuku sveli na tri slova, zna se koja, ili šaku na tri prsta, daleko se kazalo.

      Možda je neko snivao da je Država stvar svih nas – briga, odgovornost za imanje koje smo naslijedili od naših nestašnih predaka; da je po prirodi cjelosna a ne djelimična i mjestimična – nedjeljiva po kapama i glavama - vjekovna tekovina i nužnost ljudskog bitka ... ne Osma sjednica i Šesti kongres. Ali, avaj, ona može biti tek batina u rukama Partije - prvi i najpotonji izgovor - kako nas je i učio drug Lenjin. DPS - Progres nije učestvovao u tisućljetnom stvaranju - mada ne bi imao ništa protiv - Države Crne Gore. U trenucima skromnosti priznaje autorstvo tek – u obnavljanju njenom - u pravcu preuzimanju svih državnih poslova i nadležnosti. Od kojih je, poslova, na opšte zadovoljstvo većinu i ranije obavljao - na federalnom nivou, naravski. Sa ograničenim suverenitetom - zanago - nije mogao realizovati svoju bezgraničnu ljubav prema Crnoj Gori.

         U tome i jeste specifikum DPS -Progresa: dok drugi participatori na političkoj sceni - ili prosto građani kao civili – smatraju da se ljubav prema Državi izravno podrazumijeva, DPS je spreman da organizuje i Kongres da ponosno pokaže svima svoje – sada već neskrivene sklonosti , nepokolebljivost i percepcije. Ako treba – a treba naravno - sazvaće i obznaniće i šes' Kongresa zbog samo jedne i jedine Države. Kao što je poznato, jedna Država mora imati sve po jedno: jednog vođu, partiju, subordinaciju, jednonačalije kako nas je učio... Jezik, Crkvu. Dio će postati cjelina a cjelina je jedna i po tome poznata. Ekonomska utakmica i tržište, ukidanje monopola, šaroliki vlasnici kapitala i naših sudbina, pluralizam, sve to ne smije da zavara čimbenike duhovne nadgradnje i njihovu percepciju. Ako ne znamo da radimo – znamo da komandujemo. Ko ne zna da komanduje zna da sluša.

       Što se tiče obavljanja redovnih državnih poslova – referendumski polet tek će da se pretoči i ovaploti a stvarnost će oličiti TV intervjue, preizborna obećanja i partijski program. Nesporni partijski lider i predsjednik nekolike vlade, federalne i inokosne CG iznosi priznanje i obrazlaže: Partija-država kojom On vlada ne može uspješno da upravlja ovećim Preduzećem - nekmoli prirodnim i energetskim resursima Države. To je i razlog što se kao odgovorna stranka sama odrekla tereta upravljanja društvenim i državnim bogatstvima.

        Da, ali Partija ipak ima svoju čisto psihičku moć koju vuče iz poluvjekovnog kontinuiteta: nit' je umrla niti pritajila - ponajmanje spremna prepustiti dizgine vazdakadašnjim neprijateljima. Po pitanju Jezika na vidiku je službeno i svekoliko jedinstvo: od kamionske do avionske – govore ga već vlasnici kapitala, poliglote i Ministar obrazovanja. Htjeli su pismeni da nametnu svoj parcijalni interes: da kinje i ponižavaju pučanstvo gramatikom. Znamo Mi te cvikeraše od ranije. Poniženi i ozlojeđeni dobiće konačno službeni Jezik u svojoj Državi. Izgubili smo vladajući položaj – vlast i vlasništvo nad proizvodnjom – ali dobili dvije nove foneme. Malo li je?! Obaška socijalistička stranka koja brine o radnicima i ubira porez. I obratno. Kad DPS napokon ujedini vjernike a sve su prilike da hoće - ateisti su već odrađeni - tader ni nebo više nije daleko. Tamo ima mjesta za sve – nezapoleni će čak imati prednost. I tu valja sagledati dalekosežnost i dubinu novog Programa DPS -a.