Ideja Države
Osnovni ekonomski izvori prodati – dugovi rastu… patriote se osjećaju veselo pobjednički. Oni su mjera stvari, znači sve je u najboljem redu. U ovakvoj radosti i sama ideja države pokunjeno se povlači poput tužnog gubitnika
Diogen je hodao danju sa svijećom u ruci. Dnevno svijetlo bilo je nedovoljno da bi našao ono što je tražio
Ratimir Vujačić
Nesumnjivo, evo neko doba, mnogim građanima - rijetkima i od ranije - zaiskrila je jedna nova ideja. Ako je nekad bauk komunizma (Marx) kružio Evropom sada su druga naišla vremena. Neoliberalizam - na manje bratstvo država. Neoliberali i država über alles. Razumije se, država je više za priču i bajanje – političari neprestano zuje - dok su neoliberali prodorni i djelatni. Pitanje je vremena kad će da provrte zemljinu kuglu, izađu na drugi kraj i sa jeftinom radnom snagom započnu neki profitabilni posao. Država kao principijelna koalicija podupire iz petnih žila: idejno, moralno i politički.
Bilo je naivnih pokušaja (LSCG) koji su državu shvatali sa velikim „D“ – kao najvišu razinu civilnog društva i ostvarenog humanizma - ali bez dovoljnog uslova. Poznato je, iz matematike i poljoprivrede, da svaka rabota za postojanje potrebuje nužan i dovoljan uslov. Zaludu sjeme ako ga ne nalivaš - u nedostatku prirodnog – učinkovito je vještačko đubrivo.
Elem, kad je Izvršna vlast počela da radi na ideji, prvo je od protivnika ideje u svojim redovima (primjenom agrotehničkih mjera) iznjivila najvatrenije pristalice. Potlje se kalem širio u vidu masovnosti i oduševljenja. Ideja je konačno dobila procenat.
Čudo - već viđeno
A kako i ne bi: partijska država nije novost na našoj historijskoj sceni. Nakon magistralnih promašaja, partiji je valjalo pronaći novu moćnu parolu. Nešto što komunisti nijesu svojatali, zaboravili ili manje drndali. Nacija, nacizam, država – razumije se. Obnova Ideje mogla je da otpočne. Međutim, šta je Partija bez organa prinude: moralo se pristupiti obnovi „države“. To je provrtnijima odmah bilo jasno. Trebalo je odraditi stvar na terenu preko već ustajale infrastrukture. Koju je valjalo osvježiti – obnoviti dabogme.
Nedavni dirljiv ali veseo susret dvije generacije crnogorskih „državotvoraca“ – armani „socijaldemokrate“ R.K. i vječno mladog Titinog „generala“ i vjerenika - daje nadu da je došlo do plodne razmjene mišljenja i iskustava na tom planu. Kako se uzvišena Ideja izopačuje u polugu manipulacije, batinu i tamnicu „za nevoljne sužnje“. Nema potrebe da robujete braći iz druge republike poručuje „general“. Imamo dovoljno domaćih kadrova. Koji ne zaostaju u tom pogledu... nego su lider u regionu. Bilo nas biće i Golih otoka.
Kadrovi
Razlog svih naših uspjeha su iskusni partijski fikusi. Obnova na postojećim temeljima njihovo je djelo. Prvo je savladan strah i dištanca prema najvišoj društvenoj ustanovi koja kadru zvuči nepoznato, hladno, strogo i indiferentno. Nepartijski. Država bajto! Zašto bi naposljetku najbolji kadar satirao sebe potkopajući vlastite temelje u borbi za opštu ravnopravnost i jednakost pred Zakonom. Nije to naša meta ni štafeta.
Živjelo se kao bubreg u loju, bilo privilegovano i ne jednom položilo ispit iz patriotizma... pokazali jednorodnost sa organima Partije. Kakva crna borba, da se izjednačimo sa klasnim, narodnim i inim neprijateljima. Još bi se ovđe-onđe našla i pođekoja greška iz naše časne prošlosti… bilo je i škakljivih rabota. Partija nije tako surova.
Obnova
Biće to Naša država – veliko “N”, malo “d” - više naša nego država. Stari kadrovi ne samo da obnovi nijesu suvišni nego se računa na njih u punoj gotovosti i poslušnosti: bićete mladi, lijepi i pošteni – glasio je novi partijski zadatak. Ponuda koju nijesu mogli ne prihvatiti. Promijenićemo naravski, grb, himnu,... radićemo prvenstveno na simbolima i našem novom identitetu. Vrijeme je za novu odjeću. Silna će krčma da bude.
Osnovni ekonomski izvori prodati – dugovi rastu… patriote se osjećaju veselo pobjednički. Oni su mjera stvari, znači sve je u najboljem redu. U ovakvoj radosti i sama ideja države pokunjeno se povlači poput tužnog gubitnika.
Dok ništa od imovine nijesu posjedovali - svim sredstvima su uzdizali društvenu svojinu i korijenitu eksproprijaciju. Kad im se ukazala prilika da decenijsko ukopavanje i utvrđivanje na vlasti pretoče i konkretizuju u materiju – priješli su na neoliberalizam i radikalna privatizaciju.
Halogenkama u Evropu
Legenda kazuje da je neki Diogen hodao danju sa svijećom u ruci. Dnevno svijetlo bilo je nedovoljno da bi našao ono što je tražio: Čovjeka naime. Savremeni Crnogorci po najvećem ljetnjem žaropeku kad je Sunce (Božja jabuka) u punom sjaju i snazi, pale halogenke na moćnim tomobilima. Da posvijetle sebi puta u Evropu. Ili možda traže Državu.
