„Država koja nema formiran i jasno artikulisan nacionalni identitet teško definiše svoje nacionalne interese“ – dr Igor Lukšić
Čudna nauka ta neoekonomija. To više nije u
vezi sa privredom, proizvodnjom , dinamikom
rada, angažovanjem radne snage... Po temelju oprečna učenju i uvidu
glasovitog dr. Marxa, njegovom epohalnom „Das Kapitalu“ i važećoj teoriji
države i prava općenito. Mlađani dr.Lukšić ovdje dubi na glavi pa mu se svijet
prikazuje naopačke. Neoliberalni ekonomisti se bave – evo neko doba - psihopolitikom i religijom, a u vidu
prioriteta konzumiranjem i programiranjem identiteta. Iznošenjem nacionalnog
bogatstva na tendere obaška. Gramatikom i poezijom povrh svega.
Proizvodna djelatnost kao osebujan identitet u
kojem preteže tvrdoća, brzo demantuje i
polomi sanjare, diletante i šarlatane. Početnike i političare. Stoga
ovi potonji kao i neoekonomisti,
svoju volju za moć preusmjeravaju k duhovnosti: rađe cijepaju meku kladu. Otuda
valja očekivati priliv i višak energije u vaspitno-kulturnom sektoru, starom
dobrom agitpropu. Sve su prilike da će
obnovljena prošlost zablistati kao rijetki biser u svjetskoj baštini –
zahvaljujući rodoljubnim učenjacima, podgrijanim Skojevcima i nadasve poučnim
pripovijestima. Što bi rekao vođa Adolf : najprije pojednostaviti a zatim
beskrajno ponavljati - i ima da bidne.
Nije tajna da se identitet proizvodi, održava i
programira. Dapače, redovno je stanje da građani liče na svoju državu. Nešto
tako prirodno i biološki uslovljeno kao što je narodnost i etnička pripadnost
pa se podešava i mijenja uz pomoć štapa i šargarepe. Ne samo da se otac i sin
različito „osjećaju“, nego isti građanin
tijekom političkog navigavanja identiteta, promptno mijenja DNK – o čemu
je voljan podnijeti i medicinski nalaz. Podvostručava ličnost, briše, piše novo
preko staroga – sam sebi na smetnji i prevaziđen, ljuti oponent i neprijatelj.
U uslovima gdje politička moć postojano mijenja lik i diktat, građani su dužni
u svom interesu prepoznati naputak i prilagoditi lični osjećaj potrebi i želji
naručioca. Sporost i inercija mogu da škode: nemojte se predugo češkati po
glavi.
Koliko je problem gorući, ne samo ličnom već i širem
planu, ukazuju primjeri potrage za identitetom pojedinih građana koju sprovodi
država lično. Anonimni počinioci, a sve su prilike i nevidljivi – osobe bez
materijalnog ekvivalenta – ubice,
primaoci mita, učesnici tendera, veleposjednici, piromani...Tako smo konačno
došli do identitetske odrednice da je našem građaninu najmudrije da bude
gospodin Nitko. Blanko entitet: neka država upiše što treba – naš je samo
potpis. Ličnost sa privremenim, prolaznim i lako zamjenljivim identitetom.
Borac za demokratizaciju Avganistana – molim lijepo.
Definisanje identiteta je najbolje otpočeti od glave.
Vrhovna i vlastonosna partija neka se prva javi za riječ : jasno obnaroduje
svoje karakterne odlike počev od imena. Što znači „socijalistička i demokratska“ . Da li ona prva oznaka ima veze sa
radnicima – klasom koja pod njihovom upravom upravo izumire. Da li ono
„demokratska“ znači da se dosljedno uvažava volja građana; ili se po pitanju
našeg identiteta „oslanjaju na iskustva
regiona“. Neka regionalna demokratska partija ili samo crnogorska? Da li
volja građana daje mahove k integraciji u NATO ili je to zadatak iz nekog
drugog izvora suverenosti.
Ne bi bilo loše da se i koalicioni partner očituje
glede svojega imena. Jesu li oni neka
radnička stranka - internacionala demokratskog izričaja ili će ipak svoje
„crnogorstvo“ postaviti iznad svega (über alles). Jesu li crveni ili crni.
Hoćemo li obnašati crvene marame ili crne košulje i „ući u Evropu“ tek kad sve
naše bude njihovo. Čije ovce toga i planina - rekao bi naš stari identitet.
Ipak, valja istaći uticaj koalicionog partnera na omladinu. Tu nedavno grupa
muzikalnih momaka je glasno pjevala: „ hoću da budem Raško Konjević“. Tako se
radi: završen posao, takoreći bez opaljenog
metka
Neka se partija pokaže kao u blistavoj majskoj zori i
punoći svog identiteta. Jasnoća, mladost i poštenje: počev od imena i osnovnog pojma pa do imovnog stanja prije u
toku i nakon državotvorstva. Rukovodstvo, avangarda, prethodnica, top level,
najbolji, topdžije našeg sustava, neka zablistaju u punom sjaju – da ih
ugledamo kao svjetionik na našem putu prema vječnosti.
No comments:
Post a Comment