Pogibeljna avantura
Iteligencija je otkrila da mora teško raditi u znoju lica
svoga, obespravljena, kao i ostali radni slojevi društva. Stoga je
vladajuća partija morala naći način, da makar dio domoljubne
inteligencije osobi i izuzme iz surove tržišne utakmice.
Ratimir Vujačić
"Upozoravamo crnogorsku javnost i političke
prvake državotvornog usmjerenja - političke koalicije koje se promovišu u
ime takozvanog nacionalnog pomirenja …, vode u pogibeljnu avanturu"
(dio DANU)
Treba učiti od pametnih i učenih - akademika naime - legalnih i legalizovanih, kanonskih i samozvanih. Vazda umni, budni i na braniku. I kad nesanicom izmučeni, usplahireno upozoravaju na dušmane u našim redovima, koji ne tremižu, ne oru nit’ kopaju, nego nam o državi i razuru rade. Bi, da se kao mire s nama i obaška, bore protiv nečesove korupcije, koju su zanago sami izmislili. Briga nas za jedno i drugo - kao i za njih ako ćemo pravo. Još će ispasti da smo mi korupcija.
Ukratko, ‘oće, sve blago glagoljeći, da nas navuku na tanak led pregovora i kolaboracije sa unutrašnjim i ino neprijateljem. Sreća pa se znamo - još od četr’esprve, kad smo ih vojno i politički porazili. Novija historijska istraživanja otkrivaju, da omraza među nama seže i više unazad - najmanje do IX stoljeća, odkada nam bačaju klipove pod točkove i koče Euro i Atlanske integracije. Rad na novim projektima, zacijelo će baciti svjetlo i na ranije vjekove ispunjene našom borbom za današnje ciljeve i strateška opredjeljenja njima uprkos, koji se vazda bore za ciljeve iz 90-tih.
No pasaran
Zaludu ih opominjemo da smo Mi država, da smo tu odvajkada (odakle su oni, to niko ne zna), da imamo namjeru da ostanemo bez ograničenja mandata, pa da nam je i loše ka’ što baš i nije. Iznijeli smo na svojim plećima nekolike revolucije - sve prolazi Mi ostajemo. Predvodili smo i “obnovu državne nezavisnosti” (a ne obratno) kako to lijepo i precizno saopšava DANU - da ima kome. Vi biste obratno - kako da ne - nezavisnu državu kao pravnu konfiguraciju, zakonom presoljenu. I tadijer, da u državi burdikujete po evropskom običaju, zahtijevate ravnopravnost i k vlasti se primaknete. Da ćerate , pred nas živih, vladavinu zakona i uvodite druge mirođije. Tako ste vi skontali ovu rabotu. Biće da se evropeizujemo zbog vas, ne bi li se vi prihvatili kormila. Evropeizacija vazda - Evropa nikad! I na autobusu piše “lasta” pa ne leti. Ponekad nam se čini da nijeste toliko loši kol’ko naivni.
Treba li da vas podjećamo čime vas je sve naš vođa, slavan sa svoje britkosti i preciznosti, nazivao. Evropa ima opoziciju, koja, malo-malo pa odmijeni vlastodršce - da ne zarđaju. Zasjedne (opozicija) na državno kormilo ka’ da im je od baba ostalo, dok mi imamo: bitange, slabiće, strane špijune, zlotvore, državne neprijatelje, mračnjake … ko bi takvima prepustio vlast!? Umalo ne premamiše naše vrle socijaldemokrate i slatki nam podmladak - pozitivce.
Upozorenje u pravi čas
Sjetimo se DANU akademika 90-tih kad su se hrabro isturili i zvonili na uzbunu, ne štedeći sebe, u borbi protiv nadolazeće tmine, gonjeni od režima spremnog na sve - samo da narodu pošalju spasonosnu poruku. Govorili su, ako se tako može nazvati njihov plemeniti vapaj, da dolaze zla vremena, da će nestati radničke klase i njene vlasti, da će se urušiti voljena nam Juga sa sve socijalizmom, da ćemo ostati sami o svom brašnjeniku, u susret razularenom neokapitalizmu, da ćemo sve predati i prodati, ostati naposljetku bez ičega i nemaštini - najamnici u sopstvenoj državi. Ništa od toga: mrsili su neke sasvim druge priče. I to uglavnom sebi u njedra.
Za akademike, inteligenciju, radničku klasu, seljake... neoliberalizam se pokazao kao okrutan gospodar. Na svoje iznenađenje inteligencija je otkrila da mora teško raditi u znoju lica svoga, obespravljena, kao i ostali radni slojevi društva. Stoga je vladajuća partija morala naći način, da makar dio domoljubne inteligencije osobi i izuzme iz surove tržišne utakmice. Tako su inteligenti-domoljubi uspješno izbjegli i savladali krizu identiteta, nastalu bezdušnim materijalizmom tržišnog mehanizma. Imaju međutim još jednog zajedničkog neprijatelja - demokratiju. Smjena vlasti opet ih baca u gomilu, međ’ obespravljene radnike, seljake i neakademijsku inteligenciju. U pogibeljnu avanturu - takoreći.
Treba učiti od pametnih i učenih - akademika naime - legalnih i legalizovanih, kanonskih i samozvanih. Vazda umni, budni i na braniku. I kad nesanicom izmučeni, usplahireno upozoravaju na dušmane u našim redovima, koji ne tremižu, ne oru nit’ kopaju, nego nam o državi i razuru rade. Bi, da se kao mire s nama i obaška, bore protiv nečesove korupcije, koju su zanago sami izmislili. Briga nas za jedno i drugo - kao i za njih ako ćemo pravo. Još će ispasti da smo mi korupcija.
Ukratko, ‘oće, sve blago glagoljeći, da nas navuku na tanak led pregovora i kolaboracije sa unutrašnjim i ino neprijateljem. Sreća pa se znamo - još od četr’esprve, kad smo ih vojno i politički porazili. Novija historijska istraživanja otkrivaju, da omraza među nama seže i više unazad - najmanje do IX stoljeća, odkada nam bačaju klipove pod točkove i koče Euro i Atlanske integracije. Rad na novim projektima, zacijelo će baciti svjetlo i na ranije vjekove ispunjene našom borbom za današnje ciljeve i strateška opredjeljenja njima uprkos, koji se vazda bore za ciljeve iz 90-tih.
No pasaran
Zaludu ih opominjemo da smo Mi država, da smo tu odvajkada (odakle su oni, to niko ne zna), da imamo namjeru da ostanemo bez ograničenja mandata, pa da nam je i loše ka’ što baš i nije. Iznijeli smo na svojim plećima nekolike revolucije - sve prolazi Mi ostajemo. Predvodili smo i “obnovu državne nezavisnosti” (a ne obratno) kako to lijepo i precizno saopšava DANU - da ima kome. Vi biste obratno - kako da ne - nezavisnu državu kao pravnu konfiguraciju, zakonom presoljenu. I tadijer, da u državi burdikujete po evropskom običaju, zahtijevate ravnopravnost i k vlasti se primaknete. Da ćerate , pred nas živih, vladavinu zakona i uvodite druge mirođije. Tako ste vi skontali ovu rabotu. Biće da se evropeizujemo zbog vas, ne bi li se vi prihvatili kormila. Evropeizacija vazda - Evropa nikad! I na autobusu piše “lasta” pa ne leti. Ponekad nam se čini da nijeste toliko loši kol’ko naivni.
Treba li da vas podjećamo čime vas je sve naš vođa, slavan sa svoje britkosti i preciznosti, nazivao. Evropa ima opoziciju, koja, malo-malo pa odmijeni vlastodršce - da ne zarđaju. Zasjedne (opozicija) na državno kormilo ka’ da im je od baba ostalo, dok mi imamo: bitange, slabiće, strane špijune, zlotvore, državne neprijatelje, mračnjake … ko bi takvima prepustio vlast!? Umalo ne premamiše naše vrle socijaldemokrate i slatki nam podmladak - pozitivce.
Upozorenje u pravi čas
Sjetimo se DANU akademika 90-tih kad su se hrabro isturili i zvonili na uzbunu, ne štedeći sebe, u borbi protiv nadolazeće tmine, gonjeni od režima spremnog na sve - samo da narodu pošalju spasonosnu poruku. Govorili su, ako se tako može nazvati njihov plemeniti vapaj, da dolaze zla vremena, da će nestati radničke klase i njene vlasti, da će se urušiti voljena nam Juga sa sve socijalizmom, da ćemo ostati sami o svom brašnjeniku, u susret razularenom neokapitalizmu, da ćemo sve predati i prodati, ostati naposljetku bez ičega i nemaštini - najamnici u sopstvenoj državi. Ništa od toga: mrsili su neke sasvim druge priče. I to uglavnom sebi u njedra.
Za akademike, inteligenciju, radničku klasu, seljake... neoliberalizam se pokazao kao okrutan gospodar. Na svoje iznenađenje inteligencija je otkrila da mora teško raditi u znoju lica svoga, obespravljena, kao i ostali radni slojevi društva. Stoga je vladajuća partija morala naći način, da makar dio domoljubne inteligencije osobi i izuzme iz surove tržišne utakmice. Tako su inteligenti-domoljubi uspješno izbjegli i savladali krizu identiteta, nastalu bezdušnim materijalizmom tržišnog mehanizma. Imaju međutim još jednog zajedničkog neprijatelja - demokratiju. Smjena vlasti opet ih baca u gomilu, međ’ obespravljene radnike, seljake i neakademijsku inteligenciju. U pogibeljnu avanturu - takoreći.
No comments:
Post a Comment