Crnogorski, nego što
Pridjevima smo i započeli našu noviju istoriju. Revolucija je potekla iz njih
Ratimir Vujačić
“Vlada je juče osnovala Fakultet za crnogorski jezik na Cetinju” (Vijesti 20.06)
Od kada je Bog digao ruke, Vlada čuva Crnu Goru. I njenu duhovnost. Utvrđivanje osnovnih vrednota vrši vanrednim naporima, uprkos stavu učenih, u jezokoslovlje upućenih građana sopstvene države. Isti se, gle čuda, pokazaše rezistentni spram domoljubnih ideja najboljih sinova AB revolucije. Njihovog smjelog prodora u prošlost. Vlada djeluje lokalno, razmišlja regionalno pak se snašla: inozemni eksperti za neznatne novce odradili su postavljeni zadatak. Tako su poreski obveznici uprkos neslozi dobili četvoroimeni jedinstveni jezik. Državotvoran i služben. Vazdakadašnji, a svjetski. (Svi rade za naše dobro da imaju kome).
Izvanjci su dali za pravo našim bakama u stručnom smislu, ali desile su se tu i neke strukturalne promjene u skladu sa neoliberalnim moralom i ekonomijom. Imenica Crnogorac postala je pridjev. Ne možeš više biti Crnogorac, imenica, kamoli temeljna vrijednost, ako nemaš pridjev pri sebi, ako te on ne podrži, vaspostavi, vaskrsne. U predjelu si sjenki bajto, neostvaren, nema te, ako te nadjev od pridjeva ne osnaži, zaživi i poperi.
Pridjevi prije referenduma
Prije referenduma je pridjev bliže određivao imenicu. Tome nije bilo prigovora, i Migo se slagao, ako ne vazda u padežima, a ono u tome segmentu jezičkoga sistema. Ništa, moralno politički nepodobno ne nalazahu političke snage u ranijim fazama revolucionarne izgradnje gramatike, sintakse i inače. Pokazaće se uskoro, nezaobilazan, samostalan, rukovodeći, moćan i svemoćan entitet - pridjev naime. Crnogorski. Taj je kadar da iznjedri, ovjekovječi, ustoliči - po potrebi i proguta. („Ne pitajte šta je jeo/taj je jeo šta je hteo“, Bio jednom jedan lav, Dušan Radović). Imenica, poput nekih drugih tekovina, nestaje, biva sporedna, nepostojeća i nebitna, gurnuta u mračni zapećak i opoziciju. Neprijateljski ostrašćena, kontrarevolucionarna ako hoćete.
Pridjev, ranije opisan, pridodat, patriotskim obrtom postaje supstancija, prvobitan, sposoban da iz sebe rodi i proizvede stvarnost, imenicu, poželjan realitet. Crnogorska država jedanak postaje država - izravno iz pridjeva. Crnogorstvo nije prirok nego podmet, samostojeći, suvereni, stvaralački subjekat i najviša stvarnost. Možeš iz njega da stvoriš što hoćeš: pravnu državu, Evropu, visoki standard, vječnost... o tričarijama poput elitnog turizma, poljoprivrede ili fabrike čokolade da ne zborimo... Još samo neko pošten, a jak, da nas brani. (Ne zbog čega drugoga, no što nemamo kad). Službeno činodejstvovanje i posvećeno horsko pojanje domoljubnih postrojbi daje pridjevu ne samo svečani sjaj i najviši značaj, nego poput Jerihonskih truba ruši i najtvrđe prepreke našem napretku.
Mladi, pošteni i lijepi - revolucija u genima
Pridjevima smo i započeli našu noviju istoriju. Revolucija je potekla iz njih. Neko će reći da su ministar prosvjete i ini domoljubni političari grubi i sebični materijalisti. Naprotiv, jerihonci su to - ne obični trubači - materiju poznaju iznutra. Nesporno, po srijedi je idealizam. Stvarnost nas često iznevjeri, ideja nikad.
Prevaziđena gramatika kaže da je crnogorska država, banka, kapital... prevashodno država, banka i kapital, čak i da su prava, kamata i dobit raspoređeni ravnomjerno svim Crnogorcima - što, međutim, nije slučaj. Zanovijetala zbore da je pridjev bez noseće imenice, puka samoobmana pak ne može trajati do kraja vremena, premda su Migo i Filip, obaška Ranko, jednoglasni po pitanju vječnosti.
Nije isključeno ubuduće, da se uz gramatiku služe priganice i tufahije. U vrtićima svakako treba biti fleksibilan, pak mališane upućivati u buduća znanja na sva četiri jezika u službenoj upotrebi, ipak, razumije se, sa posebnim naglaskom na službeni. Jezik na kojem služimo, jel’te.
Od kada je Bog digao ruke, Vlada čuva Crnu Goru. I njenu duhovnost. Utvrđivanje osnovnih vrednota vrši vanrednim naporima, uprkos stavu učenih, u jezokoslovlje upućenih građana sopstvene države. Isti se, gle čuda, pokazaše rezistentni spram domoljubnih ideja najboljih sinova AB revolucije. Njihovog smjelog prodora u prošlost. Vlada djeluje lokalno, razmišlja regionalno pak se snašla: inozemni eksperti za neznatne novce odradili su postavljeni zadatak. Tako su poreski obveznici uprkos neslozi dobili četvoroimeni jedinstveni jezik. Državotvoran i služben. Vazdakadašnji, a svjetski. (Svi rade za naše dobro da imaju kome).
Izvanjci su dali za pravo našim bakama u stručnom smislu, ali desile su se tu i neke strukturalne promjene u skladu sa neoliberalnim moralom i ekonomijom. Imenica Crnogorac postala je pridjev. Ne možeš više biti Crnogorac, imenica, kamoli temeljna vrijednost, ako nemaš pridjev pri sebi, ako te on ne podrži, vaspostavi, vaskrsne. U predjelu si sjenki bajto, neostvaren, nema te, ako te nadjev od pridjeva ne osnaži, zaživi i poperi.
Pridjevi prije referenduma
Prije referenduma je pridjev bliže određivao imenicu. Tome nije bilo prigovora, i Migo se slagao, ako ne vazda u padežima, a ono u tome segmentu jezičkoga sistema. Ništa, moralno politički nepodobno ne nalazahu političke snage u ranijim fazama revolucionarne izgradnje gramatike, sintakse i inače. Pokazaće se uskoro, nezaobilazan, samostalan, rukovodeći, moćan i svemoćan entitet - pridjev naime. Crnogorski. Taj je kadar da iznjedri, ovjekovječi, ustoliči - po potrebi i proguta. („Ne pitajte šta je jeo/taj je jeo šta je hteo“, Bio jednom jedan lav, Dušan Radović). Imenica, poput nekih drugih tekovina, nestaje, biva sporedna, nepostojeća i nebitna, gurnuta u mračni zapećak i opoziciju. Neprijateljski ostrašćena, kontrarevolucionarna ako hoćete.
Pridjev, ranije opisan, pridodat, patriotskim obrtom postaje supstancija, prvobitan, sposoban da iz sebe rodi i proizvede stvarnost, imenicu, poželjan realitet. Crnogorska država jedanak postaje država - izravno iz pridjeva. Crnogorstvo nije prirok nego podmet, samostojeći, suvereni, stvaralački subjekat i najviša stvarnost. Možeš iz njega da stvoriš što hoćeš: pravnu državu, Evropu, visoki standard, vječnost... o tričarijama poput elitnog turizma, poljoprivrede ili fabrike čokolade da ne zborimo... Još samo neko pošten, a jak, da nas brani. (Ne zbog čega drugoga, no što nemamo kad). Službeno činodejstvovanje i posvećeno horsko pojanje domoljubnih postrojbi daje pridjevu ne samo svečani sjaj i najviši značaj, nego poput Jerihonskih truba ruši i najtvrđe prepreke našem napretku.
Mladi, pošteni i lijepi - revolucija u genima
Pridjevima smo i započeli našu noviju istoriju. Revolucija je potekla iz njih. Neko će reći da su ministar prosvjete i ini domoljubni političari grubi i sebični materijalisti. Naprotiv, jerihonci su to - ne obični trubači - materiju poznaju iznutra. Nesporno, po srijedi je idealizam. Stvarnost nas često iznevjeri, ideja nikad.
Prevaziđena gramatika kaže da je crnogorska država, banka, kapital... prevashodno država, banka i kapital, čak i da su prava, kamata i dobit raspoređeni ravnomjerno svim Crnogorcima - što, međutim, nije slučaj. Zanovijetala zbore da je pridjev bez noseće imenice, puka samoobmana pak ne može trajati do kraja vremena, premda su Migo i Filip, obaška Ranko, jednoglasni po pitanju vječnosti.
Nije isključeno ubuduće, da se uz gramatiku služe priganice i tufahije. U vrtićima svakako treba biti fleksibilan, pak mališane upućivati u buduća znanja na sva četiri jezika u službenoj upotrebi, ipak, razumije se, sa posebnim naglaskom na službeni. Jezik na kojem služimo, jel’te.
No comments:
Post a Comment