Бркови

NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Brkovi

Podrška vlasti LGBT manifestaciji je u cilju dodvoravanja posmatračima i ocjenjivačima našeg „napredovanja u integracijama“. Lakše je organizovati „paradu ponosa“ ili štogod slično, nego privesti pravosudnim organima jednog jedinog „državotvorca“ – koji godinama praktikuje koruptivne radnje, uzima mito i bjesomučno gomila bogatstvo

Uvecaj!

Parada ponosa u Podgorici (Foto: Boris Pejović)

Ratimir Vujačić

Postoji jedno i samo jedno načelo političke pobjede, uspjeha i dugovječnosti u Crnoj Gori. Količina entuzijazma i govorna snaga, naravno sa pozicije vlasti, bilo da posvećenici guraju i sprovode doktrinu komunizma ili energično lično prisvajanje i bogaćenje - jednako i tvrdo obećavaju da je preuzeta ideološka utopija na pragu potpunog trijumfa. Društvo, hoće reći podanici, treba samo da dobrovoljno i disciplinovano stave dokrinarnu omču oko vrata u susret srećnoj budućnosti. Imali smo unikatni socijalizam sada okomiti i oštri neoliberalizam.

Socijalistički ideja je i pored dobro opremljene državne sile, UDBE, moćne doktrine i genijalnog vođe, završila potpunim slomom: čak ni u šarenilu postkom političkog pluralizma, nema niti jedne partije lijeve orijentacije. Radnička klasa je naposljetku ostala sirak tužni bez igđe ikoga. Još samo da naši bogataši ostanu bez bogatstva, pa da se pozdravimo i sa neoliberalizmom. Da svi argatujemo bratski i složno – radnici i profiteri - za račun stranog investitora u svojoj rođenoj i nezavisnoj državi. Pružimo si tada jedni drugima ruku pomirenja: dođite da ostarimo zajedno.

Poštena inteligencija

Etablirani intelektualci su povodom prava na brak istopolnih građana konačno pokazali svoj humani potencijal, hrabro i strastveno stali u odbranu raznovrsnosti i pune ravnopravnosti. Nećemo biti sitničavi pak primijetiti da njihov probuđeni senzibilitet za proširenje ljudskih prava sasvim slučajno izlazi u susret trenutnoj potrebi europeizacije djela i lika aktuelne vlasti. Nije tu, kako bi dušmani spočitavali, na snazi princip subordinacije i podjele uloga, mada se u učenim istupima nije prezalo od zajapurenosti i oštrih ocjena - osuda i diskvalifikacija karakterističnih za dogmatski politički diskurs. Kao od šale, raskrinkali su, mapirali i žigosali domaće retrogradne sile – konzervativce i baštinike tradicionalnih vrijednosti - kao kočničare vladinog dobro osmišljenog i sve bržeg koračanja u Evropu. Patriotska inteligencija, uostalom, vazda je znala svoj dug.

LGBT populacija ima protiv sebe, kako to naučni kadar - načitani momci koji su vidjeli svijeta - i vrli independentisti hoće da proture, „pravoslavnu omladinu“, potom zatucane i izopačene vjerske poglavare. (Ima tu i drugih kojima ne basta da se oglase). Valjanost i stručnu kompetentnost ovakvih procjena ubrzo su oborili događaji u regionu: par mjeseci nakon inspirativnih dubokih analiza naših naprednjaka i prosvjetitelja u europskoj Hrvatskoj je pao na referendumu prijedlog o svekolikoj propusnosti i ravnopravnosti u pogledu definicije građanskog braka. Bez da su se miješali naši nazadnjaci. Imaju oni neke svoje „pravoslavce“ i reakcionare, u njihovom (komendijantu) slučaju – europljane.

Izlišno je podsjećati da ti isti proevropski inteligenti ćute kao zaliveni po drugim jednako važnim, civilizacijskim i društvenim pitanjima, povodom kojih, neobrazovani i bespomoćni građani, prepušteni na milost i nemilost političkoj propagandi, pojedinačno i spontano zauzimaju stanovište.

Poštena i vlast

Podrška vlasti LGBT manifestaciji je u cilju dodvoravanja posmatračima i ocjenjivačima našeg „napredovanja u integracijama“. Lakše je organizovati „paradu ponosa“ ili štogod slično, nego privesti pravosudnim organima jednog jedinog „državotvorca“ – koji godinama praktikuje koruptivne radnje, uzima mito i bjesomučno gomila bogatstvo.

Redefinicija bračne zajednice i slične akcije, imaće svesrdnu potporu vladajuće klase jer ne zadire u njene vitalne interese, obaška podiže mršavi proevropski ugled. Uzgred rečeno, bitniji i presudniji pokušaji modernizacije na ovom prostoru benadežno propadaju. Umjesto njih padamo nazadačke u pleme, obnavljamo, njegujemo plemensko palanačke sentimente i filosofiju. Nije bilo političke snage i volje, dovoljno policije i intelektualaca ni tijekom komunističke revolucije - da se savlada palanka u pozadini. Ko ne vjeruje, neka pita Krivokapića kud mu se đedoše evropska socijaldemokratska načela, kojima se koliko kaćiperno i uporno, toliko neopravdano kiti. I da obrazloži „iskorak“ u utješnu mitologiju mehkih suglasnika, njihovu ulogu u emancipaciji i modernizaciji radničke klase Crne Gore te sakralizaciju države i vlastitog mjesta u istoj.

Svoj najčistiji izraz i zlatno doba - palanački duh - imao je u periodu obesmišljavanja i urušavanja komunizma, propadanja SFRJ i potonjih AB revolucija. Što se propadanja tiče zanago nije još rekao svoju posljednju riječ.

Čudno je u najmanju ruku, da se i najmlađe naše udruženje građana dosjetilo - zanago ih je neko dobronamjeran sjetovao - u borbi za svoja prava, umjesto modernim humanim načelima okitilo brkovima; koji su prepoznatljiv simbol i zor zatočnika patrijahalne civilizacije. Ako je DPS-u uspjelo da nemilosrdno ruši preostale dobre običaje i društvene norme, pozivajući se pritom na rodoljublje i slavnu prošlost, tada nije morao u tu svrhu zloupotrijebiti i LGBT populaciju. Koja sigurno nije bila osnovna snaga patrijahalnog društva. Ili jeste – taman koliko i DPS.