Afera snimak

Časlav & company nijesu majstori da naprave bure, da valjano vode državu i ekonomiju ali zato znaju sve ostalo. Business, varke, smicalice...rasturaju lingvistiku i neformalnu logiku - sve self made, večernji kursevi i uz malu pomoć svojih prijatelja

Uvecaj!

Sa Anketnog odbora (ilustracija) (Foto: Boris Pejović)

Ratimir Vujačić

Medijske spekulacije vezane za tzv. aferu "Snimak" su doživjele krah radom Anketnog odbora koji nije uspio da dokaže zloupotrebe državnih resursa i diskriminaciju po partijskoj osnovi jer se to nije ni dogodilo, ocijenjeno je danas iz DPS-a. (Vijesti 01.08)

Još jednom se pokazala stara politička mudrost: zgodno je biti pozitivan. Doduše u jednoj specijalnoj grani, medicini, nije veselo, lasno ni jeftino, bogme ni zdravo, biti pozitivan – recimo na HIV i druge viruse. Međutim, ako jedan medicinski trudbenik – mikrobiolog – može da zanemari pravilo vlastite struke, pak se pozitivan otisne u političke vode, onda tim gore po medicinu i njenu rigidnu terminologiju, nikako medicinara. Krstio je sebe pozitivnim, zanago, u jednom sasvim pozitivnom - političkom smislu.

Razumije se, u daljem tekstu koristićemo politički pojam pozitivnog, u mjeri koja ne narušava izvorni patriotizam i potrebu kontinuiteta vladajuće klase. Kao što znamo, u politici su predznaci i kvalifikacije privremeni i nepostojani, stvar partijskog interesa i strasnog lova na glasače. Otuda njena jedinstvena privlačnost na koju nijesu imuni, eto, ni istaknuti ljudi od struke i egzaktne nauke. O sklonosti inžinjera iz proizvodnih hala da čekić i nakovanj zamijene srpom i čekićem, potlje - po potrebi - rodoljubljem, etnolingvistikom i crkvenim poslovima, ranije smo si uzeli slobodu skrenuti pažnju.

Sve snage pokrenuli smo na magistralnom, državotvornom putu podjela i reformi koje ih podupiru i u stopu prate. Malo nam se što može prigovoriti na planu sustavne etnifikacije, raščlanjivanja i cijepanja, drobljenja i usitnjavanja do na sitne obojke – ćer’ sve do ogoljenog i usamljenog, ojađenog, zbrkanog i raspamećenog pojedinca. Siraka tužnog bez igđe ikoga.

Časlav i Serjoža

„Tako je za predlog zaključaka Demokratskog fronta glasalo pet poslanika opozicije, pet je bilo protiv, dok je Azra Jasavić (Pozitivna) bila uzdržana zbog amandmana SNP-a u kome se navodi da je zloupotreba bilo i u vrijeme referenduma“. (Vijesti 01.08.)

Časlav je ono što jeste – portparol – Serjoža ono što nije, demokratska opozicija. Onaj koji fali za sintezu, treći igrač, elem SNP, opoziciona stranka sa dna kace, iskusno je podigrao Serjoži, znajući ’đe je taj najtanji. Taj „principijelno“, kao oparen, državotvorno, za spas države i njenih resursa, priskače upomoć Časlavu u odlučnom trenutku. Taj isti Serjoža zagovarao je i ometao opoziciju da preuzme vlast u Nikšiću, kupovao vrijeme za Časlava sve dok isti nije uzmogao da se oporavi i pobjednički objavi povratak na privremeno izgubljenu teritoriju.

Da, Časlav & company nijesu majstori da naprave bure, da valjano vode državu i ekonomiju, ali zato znaju sve ostalo. Business, varke, smicalice... rasturaju brale lingvistiku i neformalnu logiku - sve self made, večernji kursevi i uz malu pomoć svojih prijatelja (with little help…). Časlav, i ovom prilikom, manirom ingenioznog logičara suvereno izvodi zaključak - sintezu rada Anketnog odbora: kreativno poopštava interes sirotih DPS poslušnika – glasačkih lutaka - i izdiže ga na rang apsolutne istine. Isti, siroti poslušnici, odveć prestrašeni da bi odali šefove koji ih hljebom ‘rane, nijesu bili zainteresovani ni ovog puta da pucaju u same sebe. Za ljubav neke apstraktne demokratije, ravnopravnosti građana i pravne države. Najavio je bogomi onaj Depeesovac O.S. da mu je “obraz preči stotinu puta”. Naposletku, što će nama pravna država kad imamo partiju i poštenje.

Glasam dakle postojim

Ostalo je da partijski poslenici i Agitrop finalizuju komendiju i odrade svoj dio posla. Radilo se, zaključuju, o običnoj medijskoj spekulaciji - Anketni odbor nije uspio da izglasa zloupotrebu državotvorstva i državnih resursa. Neizglasavanje spremno povlači uhodani lanac DPS tautologija: dokazni postupak se pokazao suvišan i zlonamjeran, prazan i neosnovan.

Nikakve zloupotrebe i koruptivnih radnji nije bilo. Neizglasano biva bespredmetno i nevažeće nestaje iz pojavnog svijeta pak dobija svoj ontološki ekvivalent u ništavilu. Ništa se nije dogodilo. Da jeste bilo bi izglasano. Naravno, ovo ne znači da nepostojećih predizbornih radnji neće biti i ubuduće – dapače. Samo da se onaj O.S. još jednom zakune u poštenje.

Nakon ničim izazvane afere, tokovi se vraćaju u mirno svoje svoje korito: DPS suvereno i pošteno vlada, SNP je opet pokazao da nije opozicija vlasti i naopakom državotvorstvu nego državi, pokušavajući da točak istorije vrati unazad, dok je “Pozitivna” još jednom potvrdila posvećenost čuvanju DPS- tekovina poput zjenice oka svoga. Najmanje je važno ako je sav ovaj igrokaz osmislio i podijelio uloge - sam DPS.

Socijalpatriote

Državotvorci, kao vlasnici vlasti, obitavajući na državna jasla - moraju dabogme voditi računa da im domaćin ne zanemogne i presuši. Inače prikratiše vesele zemaljske dane i uprskaše već gotovu stvar oko vječnosti svoje i svoga djela

Uvecaj!

SDP (ilustracija) (Foto: Vesko Belojević)

Ratimir Vujačić

“Da mi je iz oka ispao, preča mi je država” (R.Krivokapić)

Kad dođe „voda do poda“, jedanak se poštenijema javlja briga za državu. A ne, recimo, za svoje sopstvo: da se kao građani srećne ruke zabrinu za vlastito blagostanje. Vladarske poslastice i udobni položaj „državotvorca“ zamijeniti pozicijom ravnopravnog građanina nezavisne, ne, ne, bio bi to neviđen i grozomoran slijed događaja. Ni u san se ne usnilo. Na sreću imamo državu za spasavanje.

Nije patriotski izjaviti kako si sam sebi jedini bližnji. Dalek je tader i onaj koji te povlastio, rukopoložio, luksuzom ovjenčao. Poglavniku SDP-a bilo bi preče i prešnije da brine za sebe kao vremenito biće i vlastonosca. Crna Gora je nedoder, to je bar nesporno, promptno je spasavati živu silu, lične benefite i ono malo tekovine od nekretnine. Nove vlasnike kapitala i stare obnašatelje vlasti.

Ali nauka logike ne uvažava činjenicu da se radi o čo’jeku i „ljudima posebnoga kova“ (J.V. Staljin). Njemu i njima priliči briga za državu mada je kao što svi znamo - vječna. Oni su ti koji ulivaju i zažižu postojanje na mnogaja ljeta. Država je, razumije se, komat mlađa i zelenija od njih. Vječna jeste ali samo zahvaljujući geniju, posvećenosti - požrtvovanosti patriota i revolucionara.

Državotvorci, kao vlasnici vlasti, obitavajući na državna jasla - moraju dabogme voditi računa da im domaćin ne zanemogne i presuši. Inače prikratiše vesele zemaljske dane i uprskaše već gotovu stvar oko vječnosti svoje i svoga djela.

Prepaid Crnogorci

Za razliku od dosadašnjih, običnih, tradicionalnih Crnogoraca ljutih siromaha, odrtih težaka, jada i bijede - Crnogoraca po rođenju i patnji – današnji procrnogorci su novi kvalitet, biće drugačije, neoliberalno, naprednije i prepredenije. Nesklono radu ali prikladno veoma i spremno za darvinističku borbu u postmodernim uslovima. Obnovljivi, lahko pronalaze pogodan i prigodan identitet.

Zordelije kao i oni starinski, obzirno i ljepše ođeveni, nakićeni... ali ’oće da im se učini dio od nacionalnog bogatstva da bi se osjećali procrnogorski, svoji na svome - državotvorci. Vjerovati im je kad vele da je neponovljiv taj osjećaj. Koji, nažalost, ne mogu da podijele sa ostalijem građanima. Jok da ’oće da budu golaći i poštena sirotinja. Ne denjaju drugačije da budu pozitivni, etnocentrični, borci za nacionalnu ideju... i da nose časno ime crnogorsko. Britva je samo jednom na Cetinju rekao da je spreman na žrtvu, da se povuče i zanemari lični interes za ljubav nezavisne Države. I održao riječ: napustio je suvlasništvo u Prvoj! Za tričavih milion i sto hiljada.

Kao Komunisti bili su zanago jeftijiji i lakši za održavanje.

Etnodemokrata posebnoga kova

Napustivši pozicije radničkog pokreta i svijetle budućnosti, naš se Socijaldemokrata, posvetio etnolingvističkim i organizaciono crkvenim poslovima. Ne tuče se više žica na polju proizvodnog rada i odnosa, već čiste ideologije, sve ploveći oblacima i izmaglicama političke parole. Ovakva pregnuća, osim što uspješno njeguju i obnavljaju subhaotičnu situaciju kretanja u nikuda i hladnog građanskog rata, jedva da imaju i jednu dodirnu tačku sa poznatim iskustvima i državotvorstvom evropskih država. Ima, eto, palanačkih biciklista koji si umisle da su Otto von Bismarck. Još kad zasjednu u Audi 8.

Mogli bi naši etnoakademici, kad pospreme prošlost, dovedu ju u red i usklade sa novom razvojnom filosofijom DPS-a, konačno izračunati koliko narod (entitet koji je naslijedio radničku klasu) košta višedecenijsko školovanje Krivokapića i drugova.

Demokratski školovan, morao je opet da se ogradi od naroda - kao ranije od radničke klase. Nikako, naime, da prenese svoje oduševljenje NATO-om na premili mu narod, potonje poreske obveznike. Obezbijedi demokratsku podršku za svoj demokratski projekat. Pak se, grko razočaran (jer mu je poštenje i data riječ sto puta preča) teška srca, uprkos volji demosa, opredijelio da ga privede snagama globalnog imperijalizma. Sa obije noge u jedan opanak. Neće više đao’olju prozborit’ a kamoli s njime odit’ u Crkvu, ko nije poletan i rad Atlantskom dogovoru.

Jesu li ovo, zaboga, oni mangupi što ih je najavljivao drug V. I. Lenjin kad je rekao: „Doći će nam glave mangupi u našim redovima“? Jedan američki humorista, crnac i Crnogorac, reče: „Ako me prevariš jednom, ako me prevariš i drugi put – pa budimo sigurni da ćeš to učiniti i treći put“.