Најпотоња генерација

Najpotonja generacija

Neka ovo bude posljednja generacija koja je neznaveno igrala lopte ne tražeći od suigrača potvrdu o upisu na neki od privatnih fakulteta. I koja rado srijeće drugove iz djetinjstva

Uvecaj!

Nije odolio da djelić svoje bogate životne mudrosti ne podijeli sa svojim studentima: Veselin Vukotić

Ratimir Vujačić

Nije loše znati što nas čeka, čemu da se nadamo - na čemu se radi - te kako smo naredni i radi onom što biva i biti može. Dremljivi i razočarani ipak hrlimo k svjetloj budućnosti. Svojom pameću i bez ičije pomoći - svoji na svome. Ako ćemo pravo, niko nam i ne treba: što rekao jedan Njeguš, tražimo braću preko svijeta a ni ove kući ne možemo očima gledat’.

Opet, drugi nam rade o glavi ne žaleći dolare – kako nas upozoravaju pristalice teorije zavjere. Pošteni smo ali potrebiti, te nas zao spoljni faktor lako premami na priganice. Ako je vjerovati Podgoričanima, vazda je gužva oko uštipaka, presukača, poslastica od bijelog brašna. Avangarda, međutim, ne denja ni priganice ni makarone - preferira keš, nekretnine i morske plodove.

Zaludnje podjele

Stara podjela na četnike i partizane jeste odrađena kapitalno ali je prevaziđena, nedovoljna, istrošena. Taman pa zaboravljena. Ne može se čestit patriota više osloniti na nju. Postala je na neki način i bespredmetna - obije strane beznadežno minule i iščezle u ratnom i poratnom vihoru potucajući se stranputicama povijesne zbilje. Biologija (đede Jovo se još dobro drži) čini svoje, a nasljednici konfrontacije ne sjećaju se najbolje oko čega nastade onolika davija. Ukratko, četnici su poraženi od strane kominista & Co – dok komunisti dođoše sebi glave bez ičije pomoći. (Ne upozoravaju zaludu stari Grci: upoznaj samog sebe). Od njihove ideje nije ostao ni kamen na kamenu ali, vješti gerili, izvukli su živu silu te obrnuli drugim pravcem i suprotnim smjerom u nove pobjede. I podjele koje život znače.

Konačno nove ideje

Za nove ideje ne postoje biznis barijere. Po ovom pitanju red je da damo prvijenstvo glasovitom ekonomisti, reformatoru, revolucionarnom misliocu, promotoru krupnog kapitala, primarijusu prof.dr V. Vukotiću. Postigavši najveće rezultate u svojoj struci, sve djelujući lokalno (gibajući se globalno), nije odolio da djelić svoje bogate životne mudrosti ne podijeli sa svojim studentima. Elem, u skripti o statističkim analizama savjetuje svojim čitaocima da se okanu drugova iz djetinjstva koji ne studiraju UDG, već ostadoše neupućeni i uskraćeni za neoliberalni nauk dr Veselina i drugova. Ukratko, ovaj elitni stručnjak i humanista ekskluzivnog je mišljenja, da je neophodno razlučiti studente i radničku klasu ćim prije – najbolje odmah. Nije objasnio zašto – stvar je programske prirode.

Tako je to kad izgubiš vlast, gospodo radnici - bojkotuju te i okreću glavu od tebe rođaci, prijatelji, kompanjoni sa basketa, fudbala… ka’ da si gubav. Tako je to kad te napusti avangarda. Možete se javljati svojim dojučerašnjim jaranima, deklasiranim trudbenicima - tolerantan je učitelj prema tvrdoglavijim studentima - ali dokle, pita na kraju samouvjereno, promulgator novog vrijednosnog sustava.

Da su ovo pouke nekog mrčnog marginalca, odanog pripadnika ultradesničarske sekte, prosti jadi - ne bismo si imali što prigovoriti; ili skorojevića koji se dočepao prvog miliona pa mu se vrti u glavi i ne zna kuđ udara… ne brale, nego “državotvorca” - proevropskog rodoljuba, top intelektualca i socijaliste, dojučerašnjeg komuniste… ej drugovi je l’ vam žao? E moj kamarade nikad više na barikade. Zaista, insan je samom sebi najviša zagonetka.

Rogovi u vreći

Druženje nam posta mrsko, ali to nije ni pola neoliberalnog projekta guranja radničke klase međ’ hajvane. Juče znanci, danas stranci, čudna mi čuda – to je već odrađeno na estradi i ibarskoj magistrali. Učitelj neo poštenja kuca na otvorena vrata ali neka nam je rekao: potrudio se u okviru svojih interesa, pogleda na svijet i retoričkih mogućnosti napose. Nije nas ujeo za srce.

Projekat opšte disolucije ne smije ostati na sporadičnim akademskim poslanicama sa visokog mjesta o poželjnom socijalnom raslojavanju i otuđivanju, bagatelisanju dostojanstva ličnosti radnog čovjeka i građanina. Do mjestimičnog urušavanja kvaliteta društvenih odnosa bi zanago došlo i samo od sebe. Kao što propada vrt koji se ne njeguje. Glavni posao opet pada - na koga drugog – na snage političke avangarde, glavne odbore, političke stranke, vladine i nevladine formacije... U budžetu se mora naći mjesta za sve subjekte koji imaju ideja i volje da doprinesu novom moralnom poretku.

Neka ovo bude posljednja generacija koja je neznaveno igrala lopte ne tražeći od suigrača potvrdu o upisu na neki od privatnih fakulteta. I koja rado srijeće drugove iz djetinjstva.